Gamzigradska banja (Foto: gamzigradskabanja.org.rs)![Gamzigradska banja](//www.ekapija.com/dokumenti/gamzigrad_110914.jpg)
Na obali Crnog Timoka, odakle se vidi planina Rtanj, pet kilometara od carske palate Feliks Romulijana, gde je stolovao imperator Gaj Galerije, i 10 kilometara od Zaječara, nalazi se Gamzigradska banja.
U prelepom brdovitom ambijentu, kao stvorenom za odmor, šetnju i rekreaciju, sa lekovitom vodom koja isceljuje mnoge bolesti, Gamzigrad je danas, kao i ostalih dvadesetak rehabilitacionih (RH) centara u Srbiji, daleko od "carske pozicije" u turizmu, kakva bi priličila ovakvom biseru.
Naprotiv, sa obližnjim hotelom u procesu privatizacije i stečaju, sa zgradom specijalne bolnice starom četiri decenije, u ovoj ustanovi najviše strahuju da i njih ne zadesi slična propast, kaže direktor Specijalne bolnice za rehabilitaciju Gamzigrad u Gamzigradskoj banji dr Rade Kostić, specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije.
- Naša bolnica je započela sa radom 1978. i ne pokriva samo endokrine bolesti, gde su glavni Zlatibor i Čigota, i disajne puteve, za šta je Sokobanja. Radimo ortopedska opšta degenerativna stanja i anomalije dečjeg uzrasta, posebno oboljenja perifernih krvnih sudova i vibracionu bolest - naglašava dr Kostić, koji već tri decenije radi u ovoj banji, a na njenom čelu je od 2001. godine.
U Gamzigradu leče vaskularna oboljenja uz pomoć termomineralne vode temperature 42 stepena Celzijusa, koja sadrži vodonik-sulfid. Dobijaju je iz neiscrpnog izvora, sa dubine od 303 metra.
- Koristimo našu vodu u zatvorenom bazenu, gde postoje aparati za podvodnu masažu, zatim u mineralnim kadama i kadama sa galvanskom strujom, takođe opremljenim masažerima, kao i različitim vrstama kupki. Imamo i veliku Habard kadu sa dizalicom, za teško pokretne i nepokretne pacijente - objašnjava direktor.
Bolnički stacionar opremljen je sa 235 postelja, od čega 90 ugovaraju sa RFZO, pružajući pacijentima boravak i kompletan medicinski tretman, navodi doktor Kostić.
- Sve ostalo je tržišno opredeljeno, uključujući i dve vikend kućice, koje koristimo tokom leta. Dolaze nam pacijenti iz cele Srbije, pogotovo kada je reč o vaskularnoj patologiji, jer smo u tom segmentu jedinstveni. Od pre deset godina uveli smo hiperbarične komore i danas imamo dve. Pun pansion sa tretmanom u hiperbaričnoj komori kod nas sada košta 7.000 dinara, a u zavisnosti od indikacija, neophodno je između 5 i 10 tretmana. O našim pacijentima brine 11 lekara specijalista i jedan magistar kardiolog, kao i četiri mlada stručnjaka na specijalizaciji i tim od 32 fizioterapeuta, od čega 27 viših. Naravno, i medicinske sestre – kaže Kostić.
Specijalna bolnica Gamzigrad je samofinansirajuća institucija. Prema rečima direktora, ranije su preko aranžmana sa RFZO ostvarivali godišnje oko 100 miliona dinara prihoda, a na tržištu još toliko.
- Sada se struktura promenila, pa smo od oko 200 miliona dinara prošlogodišnjih prihoda, 120 miliona realizovali preko fonda, a ostalo na tržištu. Imamo 120 zaposlenih i polovina prihoda nam odlazi na plate. Ova zgrada od 5.500 kvadrata traži dosta ulaganja. Problemi su slični kao i u drugim banjama, to su ravan krov i termoizolacija - pojašnjava Kostić.
(Foto: gurinaleksandr/shutterstock.com)![](https://www.ekapija.com/thumbs169/spa_190815_tw1024.jpg)
U Gamzigradskoj banji uspevaju da održe kvalitet zdravstvene usluge, da školuju kadar i sve to iz sopstvenih sredstava, naglašava direktor Kostić, kome je situacija u srpskim banjama dobro poznata, kao članu Upravnog odbora Udruženja rehabilitacionih centara Srbije.
- Sve što je urađeno u vezi sa privatizacijom, ispostavilo se da je loše urađeno. Kod nas je ovde u procesu privatizacije hotel Romulijana, koji je u fazi raspadanja. Imaju stečajnog upravnika, a za nas je najveći problem što je ovo preduzeće većinski vlasnik okolnog zemljišta. Zato je ovde sve stalo. U susedstvu imamo loša iskustva sa privatizacijom banja u BiH i Rumuniji – kaže Kostić.
Prema njegovim rečima, pre desetak godina započela je privatizacija domaćih centara:
- Najpre su bile Koviljača i Sokobanja, kao i Vrnjačka i Ribarska banja. Srećom, uz pomoć medija i Fonda PIO, koji je tužio državu i RH centre, taj sunovrat je zaustavljen. Sada smo se svi orijentisali na tržište, uz onaj deo pacijenata koji dolaze na lečenje preko RFZO. S obzirom na to da nam je osnivač Ministarstvo zdravlja, mi ne upravljamo sobom, iako smo prepušteni sami sebi i prinuđeni da se snalazimo kako umemo - objašnjava Kostić.
Drugi problem je, naglašava on, što su nestale velike državne banke koje su im bile oslonac.
- Od tada radimo preko državnog trezora. Odsečena nam je mogućnost da uzmemo kredit. Ministarstvo zdravlja ne dozvoljava da založimo ni deo imovine i tako nemamo garanta. Nijedna banka neće da stane iza nas, jer ne radimo preko njih, već preko trezora. Mi smo zaista u najtežoj situaciji. Ko izgubi bitku bude privatizovan, kao što su na žalost Vrdnik ili Kuršumlijska banja. Kod privatizacije se gubi ugovor sa državom, odnosno zdravstveni sadržaj – objašnjava Rade Kostić
Banjama treba neko da ih finansijski podrži, jer su, kako tvrdi dr Kostić, došli do ivice.
– Sada je pitanje ko treba da uđe kao partner, i u kom odnosu. Na primer, Gamzigradska banja nije registrovana kao banjsko-klimatsko lečilište. Srbija nema zakon o banjama, koji bi obavezivao lokalnu samoupravu na čijoj je teritoriji izvor lekovite vode, da o njemu brine i ulaže u razvoj infrastrukture. Tako je svuda u svetu, ali ne i kod nas. Država mora to da uredi i stavi pod strogu kontrolu i zaštitu lekoviti faktor, odnosno izvore termomineralne vode. Tu ne sme biti kompromisa. Kad svako bude znao svoje mesto i ulogu, tada će svi da budu na dobitku od korišćenja ovog blaga - dodaje Kostić.
Po njegovom mišljenju, specijalne bolnice treba da budu okosnica svih banja, a oko njih da se grade najraznovrsniji komercijalni sadržaji. U to treba, kao suinvestitore, uključiti i državu i privatne firme.
- To je put kojim su krenuli Mađari i postigli velike uspehe. Isto je i u Sloveniji. Lokalna samouprava i država treba da budu oslonac i stub razvoja, a ne da se prepušta privatnicima. Epicentar treba da budu specijalne bolnice i medicinska struka, a oko nas u koncentričnim krugovima treba pustiti druge da stvaraju i ulažu, razvijajući hotelske i zabavne sadržaje za odmor i rekreaciju – naglašava Kostić.
Šansa za razvoj sela i čitave okoline
Preko leta usluge Gamzigradske banje koristi u proseku oko 400 ljudi dnevno, kaže on i dodaje da zato žele da lokalna samouprava uredi pijacu, gde bi gosti mogli da kupuju sve što im treba.
- Tu bi meštani iz okolnih sela mogli da ponude svoje proizvode. Od mleka i sira, preko čajeva sa Rtnja, suvenira i domaće radinosti, do voća i povrća. Da ne pričamo o tome da možemo mnogo više da koristimo neposrednu blizinu Felix Romuliane, gde dolaze turisti iz celog sveta, kao i okolnih manastira, Siemensove hidroelektrane iz 1906. koja i danas radi. Uz malo podrške lokalne samouprave, mnogo toga možemo već sada da realizujemo, a uz ozbiljan plan i strateško ulaganje, mogućnosti bi bile neuporedivo veće - zaključuje Kostić.